Xanthos

Drevno nalazište Ksantosa, moderni Kinik, nalazi se 63 km jugoistočno od poznatog turističkog naselja Fethiye, na padini iznad rijeke Eingen u dolini Ksantos, okruženo planinama Taurus. Ksantos, što znači žuto, upravljao je svetim kultnim centrom Letoona 8 km prema jugu.

Homer spominje Sarpedona, osnivača Ksantosa, kao saveznika Trojanaca tokom Trojanskog rata. Godine 540. prije Krista Xanthos je pribjegao očajnim mjerama suočen s ogromnom silom perzijskih osvajača. Nakon početnog poraza kad je ishod bio neizbježan, ljudi iy Ksantosa su spaljivali svoj materijalni imetak, žene, djecu i robove na akropolu, a zatim jurišali u samoubilačkom napadu da ubiju što više Perzijanca. Tu je izginulo cjelokupno stanovništvo Ksantosa, osim 80 porodica koje su u tom trenutku bile odsutne i vratile se postepeno ponovo naseljavati grad.

Vjerojatno je vatra uništila drvene grobnice i hramove Ksantosa, oko 470. godine prije Krista, kada je Cimon iz Atine napao grad kako bi se osvetio za ranije uništavanje atenske Akropole od strane Perzijanaca i njihovih ličkih saveznika. Ksantjani su u kamenu obnovili grad, uspostavili hram Artemidu i porazili Atenjane u sljedećem krugu borbi. 390. godine prije Krista, lički kralj Arbinas potvrdio je kontrolu nad Likijom, koja je vladala iz Ksantosa, sagradio poznati spomenik Nereidu kao svoju grobnicu i umro 370. godine prije Krista.

Ksantos se predao Aleksandru Velikom 334. godine prije Krista. Godine 42. prije Krista, ubica Julija Cezara, Brutus je došao u Lyciju kako bi iznuđivao sredstva za svoje kampanje protiv cara Augusta i Marka Antonija. Likijska liga je odbila dati doprinos, ali je bila lak plijen za Rimljane. Brut je opkolio Ksantos, a ista jeziva povijest ponovila se i kad se grad odbio predati, samo je 150 ljudi Ksantosa preživjelo pokolj. Ksantos se oporavio i nastavio sa ulogom vodećeg ličkog grada u Rimskom carstvu. Ksantos je konačno napušten nakon talasa arapskih racija tokom 7. vijeka nove ere.

Razgledanje:

Moderna cesta prolazi kroz dva odvojena nalazišta Ksantosa. Zapadno od ceste stoji rimsko kazalište iz 2. vijeka, izvorno sa sjedištima za 2200 gledalaca. Gornji redovi nedostaju, a scenska zgrada samo djelomično stoji. Južno od kazališta nalazi se izvorni likijski akropolik iz 8. vijeka prije nove ere, sa temeljima kvadratne zgrade uništene u vrijeme perzijskog zarobljavanja i masovnih samoubistava 540. godine prije Krista. Gore prema zapadu oskudni su ostaci hrama Artemida; koja je vjerovatno sadržavala svetište posvećeno Sarpedonu.

Zapadno od kazališta nalaze se tri dramatične grobnice međusobno blizu. Najjužnije je rimska  grobnica iz 1. st. Sjeverno je smještena grobnica ličkog stupa iz 4. stoljeća prije Krista koja podržava sarkofag (visok 3,6 m) sa šiljastim lukom na vrhu stuba izrađenog od kamenih blokova.

Treća je čuvena grobnica Harpy (visoka 8,9 m) koja datira od 480-470 godine pre nove ere, a ime je dobila po britanskom arheologu Sir Charlesu Fellows-u 1838. Grobnica Harpy je jedan monolitni stub koji se diže više od 5 m. na podijumu u dva setpenika. Grobna komora bila je na vrhu s. Na reljefima stuba se prikazuju poginuli u borbi, a odvojeno muškarac i njegova žena odaju počast svojoj djeci. Na sve četiri strane sjedeće figure primaju poklone. Na južnoj i istočnoj strani su ptice; na sjevernoj strani kaciga, a na zapadnoj su dvije sjedeće žene, tri stojeće figure prilaze jednoj s desne strane, druga prima nejasan predmet. Na istočnoj su strani tri druge ženske figure, od kojih je jedna navodno u pratnji psa. Figure koje je sir Charles Fellows pogrešno identificirao kao harpije nalaze se na sjevernoj i južnoj strani na obje strane sjedećih figura. One su ptice-žene sa ženskim glavama, krilima i repovima, noseći djecu u naručju. Ove krilate žene su sirene, ptice-žene koje odnose duše mrtvih, u obliku djece, na ostrva blaženih. Sjedeće figure su članovi vladajuće porodice. Na poleđini reljefa oslikani su križevi, što sugerira da je neki kršćanski pustinjak jednom grobnu komoru koristio kao utočište. Betonske reprodukcije stoje na mjestu originala, koji se nalazi u Britanskom muzeju u Londonu.

Sjeveroistočno od agore Xanthos uz cestu je Ispisani stub, kućna grobnica iz 5. vijeka prije Krista sa reljefima, koja pripovijeda o životu kralja Kereija na ličkom i grčkom jeziku. Borio se za ličijsku neovisnost od Atine za vrijeme Peloponeškog rata. Ovaj je spomenik poznat jer je najduži poznati likijski natpis, preko 250 redaka teksta. Grobna komora ovog spomenika sada je u Istanbulskom arheološkom muzeju.

Preko puta kazališta nalazi se iskopana kasna rimska ulica, nekada obložena prodavnicama s obje strane. Jugoistočno od te ceste nalaze se ostaci kasne rimske bazilike s mozaicima. Južno je poznati spomenik Nereidu, zapravo grobnica kralja Arbinasa izgrađena 380. godine prije Krista. Spomenik sadrži reljefe Grka u borbi s varvarima i prizore lova. Arbinas je bio likijski vladar iz 4. vijeka prije Krista koji je prvi sagradio hram Leto, Letoon. Naziv Nereid potječe od ženskih Nereida ili morskih nimfa koje se pojavljuju između jonskih stupova. Glavni nereidski spomenik može se vidjeti danas u Britanskom muzeju u Londonu, ovdje su samo ostaci spomenika.

Jugoistočno je helenistička kapija do Ksantosa, sagrađena u periodu kada je makedonski kralj Seleukidom Antiohom III vladao gradom. Vespazijska kapija iz 1. vijeka stoji sjeverozapadno od helenističkih vrata neposredno uz moderni put. Ta su vrata bila glavni ulaz na Xanthos i polazna točka za sveti put do Letoona, udaljen 8 km. Dalje na sjevero-istoku nalazi se Lavova grobnica, koja prikazuje prizore lavova i ljudi i datira iz 500-550 godine prije nove ere.

Savjeti za posjetitelje:

Arheološko nalazište Ksantos otvoreno je svakodnevno, u ljetnoj sezoni (april - oktobar) od 8:30 do 18:30, a u zimskoj sezoni (novembar - mart) - od 8:30 do 17:00. Karta iznosi 10 TL.

Restorani i kafići nalaze se u Kiniku.

Dolazak:

Automobilom: drevno nalazište Ksantosa dobro je označeno iz modernog sela Kinik. U blizini lokacije je parkiralište i mali kafić za posjetitelje, gdje morate kupiti ulaznicu.