Stratonicea

Možda je teško povjerovati, ali većina poznatih turističkih vodiča za Tursku ne spominje Stratonicea. Ove jedinstvene ruševine nekad su bile drevni karijski grad koji je stalno bio naseljen od 4. vijeka prije nove ere do 20. stoljeća nove ere. Šetnja među ruševinama napuštenog grada pruža putnicima osjećaj misterije i očaranosti.

Istorijski pregled:

Najstariji povijesni zapisi koji spominju naselje na ovom području potječu iz hetitskog razdoblja. U to vrijeme naselje se zvalo Atria. Klasični autori poput Herodota, Strabona i Pausanije obaviještavaju da je prije uspostave Stratonicee postojalo karijsko naselje poznato kao Idrias ili Chrysaoris (tj. 'Zlatni mač'). Prema ovim historijskim izvorima ovo je bio prvi lički grad osnovan u Maloj Aziji. U 6. stoljeću prije Krista Idrias je prešao pod perzijsku kontrolu.

Prema procjeni koju je Atina dala 425. godine prije nove ere, Idrias je trebao da plaća godišnji porez od 6 talenata Delijskoj ligi. To je pokazalo značaj ovog naselja. Međutim, Idrias se nikada nije pridružio Ligi i nikada nije platio porez.

Stratonicea je osnovana početkom 3. stoljeća prije Krista kao konfederacija nekoliko naselja koje okružuju Idriju. Zamišljeno je da bude glavni karijski grad. Njeni su stanovnici bili mješovitog porijekla: Anatolijski i Makedonski (iz vojske Seleukida).

Ime grada potječe od sirijske princeze koja se zove Stratonice. Kao mlada djevojka bila je udata za Seleuk I Nicator, koji je bio jedan od Dijadočija. Stratonice mu je rodila jedno dijete prije nego što se njen pastor Antioh zaljubio u nju. Stratoniceov tolerantni suprug razveo se od nje i nakon toga se udala za njegova sina.

Za vrijeme vladavine Seleucida Stratonicea se pridružila konfederaciji karijskih gradova, tj. Karijskoj ligi. O tome svjedoči natpis iz 267. godine prije nove ere. Hram Zeusa Chrysaoreusa, gde se sastajao Savez lige, bio je smješten u blizini Stratonicee. Lagina, drugo važno vjersko svetište, bilo je mjesto kulta i časti božice Hekate.

Seleukidi su krasili Stratonicea mnogim veličanstvenim građevinama, ali njihova vladavina završila je 197. godine prije nove ere, kada je grad ustupljen Rodosima. Godine 167 prije Krista Rimljani su cijelo carsko područje proglasili slobodnim. Od ovog trenutka nastaje nezavisna kovanica grada koja je trajala sve do vladavine cara Gallienusa u 3. stoljeću nove ere. Stratoniceja je 130. godine prije Krista igrala središnju ulogu tokom pobune protiv Rimske Republike koja je okončana nakon opsade i pada grada koji je branio samoproglašeni kralj Aristoton.

Godine 88. prije Krista Stratoniceju je osvojio kralj Mitridates VI Pontus koji je u gradu osnovao svoj garnizon i oženio kćerku jednog od vodećih građana. 40. godine prije Krista grad se branio tokom opsade koju su predvodili Kvinte Labienus i njegove Parthian trupe. Grad je ostao neporažen, ali kao osvetu Kvinte Labienus je uništio obližnje svetište u Lagini. Herojski otpor Stratonicee stekao je zahvalnost rimskog senata i Augusta, budućeg cara.

Stratoniceji je bio naročito naklonjen car Harian koji je čak promijenio ime u Hadrianopolis. U doba Rimljana grad je procvao, a najbolje očuvane građevine, poput kazališta i hrama Serapis, datiraju u ovo vrijeme. Na svom vrhuncu grad je naselilo više od 70 hiljada ljudi.

Kada su Turci osvojili Anatoliju, njihovo selo zvano Eskihisar nastalo je među drevnim zgradama Stratoniceje. Nakon zemljotresa 1958. godine, selo je premješteno na novu lokaciju zbog novootvorenog rudnika lignita. Međutim, nekoliko porodica i dalje živi u svojim kućama na staroj lokaciji. Operacija rudnika lignita oštetila je dio nekropole Stratonicea. Trenutno postoje planovi da se rudnik zatvori i da se poplavi ovaj teren u cilju stvaranja umjetnog jezera.

Arheološka istraživanja:

Postojanje drevnog grada na području Eskihisara nikada nije bila tajna. U 17. vijeku putnici koji su posjetili ovaj dio Male Azije opisali su vidljive ruševine i natpise. Godine 1743. Richard Pococke objavio je knjigu Opis istoka i nekih drugih zemalja u kojoj je dao detaljne opise Stratoniceinog kazališta, buleuta i jedne kapije. Prvi arheolog koji je izveo sistematska iskopavanja u Stratonicei bio je Yusuf Boysal. Njegov tim otkrio je najvažnije drevne građevine i pripremio prvi plan grada.

Trenutno iskopine i restauratorske radove u Stratonicei vodi profesor Bilal Söğüt sa Univerziteta Pamukkale u Denizli. Rad je u toku i nova se otkrića vrše svake sezone, npr. 2010. godine pronađeno je sveto vrelo koje je grad opskrbljivalo vodom.

Od 2012. iskopavanje se nastavlja uz sudjelovanje 50 naučnika i studentskih timova sa 8 univerziteta. Znanstvenici su svoju pažnju usmjerili na pozorište, gimnaziju, nekropole i područja zidina grada. U 2012. godini više od 700 predmeta pronađeno je u gradu i mnogi od njih prevezeni su u muzej u Muğli. Štaviše, arheolozi su rekonstruirali kolonadu duž zapadne gradske ulice. Ulažu se napori da se Stratonicea upiše na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Kolekcije artefakata iz Stratonicee izložene su u mnogim Turskim muzejima, npr. u Istanbulu, Bodrumu, Milasu i Muğli. Neki artefakti ostaju u lokalnom muzeju u Stratonicei.

Razgledanje:

Atraktivnost Stratonicea za posjetioce rezultat je jedinstvene mješavine drevnih zgrada i napuštenih turskih kuća. Grad je smješten na visoravni između brda. Ostaci utvrđenog akropola mogu se vidjeti na brdu na jugu. Izgradnja Stratonicee vođena je na osnovu rešetkastog plana koji je izumio Hipodamus iz Mileta. Unatoč nedostatku arheoloških dokaza, može se pretpostaviti da je glavna uličica vodila duž osi sjever-jug s izlaznim okomitim ulicama koje su stvarale gradsku komunikacijsku mrežu.

Stratonicea je bila okružena utvrđenjima koja su obuhvaćala područje oko 1 km2. Zidovi su bili dugački 3,5 km, a širina im se kretala od 2,4 do 3 metra. Neki dijelovi ovih zidova su i dalje vidljivi kao i helenistička tvrđava u njihovom sjeveroistočnom dijelu.

Buleuter Stratonicea, sagrađen 129-130 pr.n.e., stilski podseća na onaj iz Mileta. Ulaz je sa zapadne strane zgrade i sačuvana su četiri reda sjedišta. U prošlosti su ga neki učenjaci poistovećivali sa hramom Serapis, ali natpisi pronađeni u buleterionu kao i edikt cara Dioklecijana svedoče protiv ove teorije.

Agora zauzima veliko područje zapadno od bouleuteriona. Hronološki, on pripada prvoj fazi razvoja grada za vrijeme vladavine Seleucida. Agora je bila okružena masivnim zidom. Njeni fragmenti su još uvijek vidljivi.

Pozorište je postavljeno u helenističko doba na sjevernoj padini brda, smještenoj u južnom dijelu grada. Kapacitet mu se procjenjuje na 10 do 15 hiljada gledalaca. Ovo pozorište tipično je za grčku arhitekturu u Maloj Aziji. Sačuvano je 21 red sjedišta kao i brojni grčki natpisi. U rimsko doba pozorište je djelimično rekonstruirano i dodan je ukrašeni skeni.

Hram se nalazi odmah iza pozorišta, na mjestu koje se uzdiže iznad grada. Njegov stil imitira jonski hram Zevsa u Labrandi koji je bio najvažnije karijsko vjersko utočište. Ostaje nejasno kojem su bogu ili boginji bili uvaženi u ovom hramu, najvjerojatnije je to bio Zevs Hrizaorej, no, prema nekim teorijama, ovaj hram je bio posvećen rimskom carskom kultu.

Gimnazija u Stratonicei najveća je građevina ove vrste sačuvana na području Male Azije. Podignuta je u 2. vijeku prije nove ere, u zapadnom dijelu grada, blizu utvrdnih zidina. Javni karakter ove zgrade naglašen je brojnim natpisima koji su povezani sa sportskim događajima i vjerskim obredima. Ovu gimnaziju odlikuju ogromne dimenzije: 105 do 180 metara koje su neuobičajene za grad veličine Stratonicea.

Nekropola, koja se nalazi sjeverno od grada, dijelom je uništena od rudnika lignita. Preostala nekropola do sada nije bila predmet primarnih iskopavanja. Postojanje groblja potvrđuju vidljive grobnice i razbacani fragmenti keramike.

Stratonicea je mjesto gdje helenističke i rimske strukture stoje rame uz rame sa seldžuškim i osmanskim građevinama. Najznačajnije turske strukture smještene su u blizini glavnog trga starog sela Eskihisar. Od turskog kupatila ostali su samo zidovi, datirani u XIV-XV vijek tj. u doba Anatolije beylik, jer mu se krov srušio prije nekog vremena.

S druge strane, povijesna džamija Şaban Ağa Camii koja se nalazi pored kupališta lijepo je obnovljena. Ova 500 godina stara zgrada rekonstruisana je u 19. vijeku. Izgrađena je na kvadratnom planu, a stranice su joj dugačke 15 metara. Najprivlačniji dio džamije je njen drveni trijem sa 8 stubova.

U Stratoniceji postoje i druge povijesne turske zgrade, uključujući kafane i stambene kuće iz 19. i 20. stoljeća.

Savjeti za posjetitelje:

Arheološko nalazište Stratonicea otvoreno je za posjetitelje i njegove najvažnije strukture jasno su označene informativnim tablama na turskom i engleskom jeziku.

Dolazak:

Automobilom: Stratonicea se nalazi u blizini rute D330 od Bodruma (udaljenost: 74 km) na zapadu, preko Milasa (29 km) do Yatağana (10 km) na istoku. Za dolazak do Muğle, koja je središte okruga, potrebno je voziti se do Yata andana i prijeći 27 km rute D550. Silazak sa glavne ceste za Stratonicea jasno je naznačen.